Bernski planinski psi pripadaju skupini gigantskih pasmina čija je očekivana težina do 40-55 kg. Visina odraslih ženki je 58-66 cm, a mužjaka 64-70 cm.
Prepoznatljivi su po svojim karakterističnim trobojnim šarama po tijelu. Tijelo, vrat, noge, uši i glava su potpuno crni. Obrazi i šape su žućkasto smeđi. Bijele boje su prsti na nogama, grudi, njuška, vrh repa i oznaka između očiju. Ovaj raspored boja je standardiziran kod ove pasmine, a varirati može količina bijele boje. Oči su im velike, tamno smeđe.
Bernski planinski pas ima blago oštru, dužu dlaku koja nije grube teksture. Gusta je ali je otporna na prljavštinu i vlagu. Dovoljno je četkanje jednom tjedno, osim u periodu linjanja i odbacivanja dlake. U tim periodima ih češljajte sve dok se ne završi linjanje. Srećom, linjanje obavljaju samo jednom godišnje, a ne dva puta kao većina pasmina.
Oni su poznati kao srdačni, stabilni, inteligentni i lojalni psi. Druželjubivi su prema ljudima, ali i prema drugim životinjama i psima. Dobro se slažu i s malim kućnim ljubimcima kao što su mačke. Puni su ljubavi, no neki vlasnici smatraju kako im je malo duže potrebno da bi naučili neku radnju ili trik. Inteligentni su ali im treba malo da razmisle o onome što ih se traži.
Bernski planinski pas je vrlo sposoban za obuku i dobro reagira na pozitivno nagrađivanje. Ovaj pas zahtijeva dosljednu, ali nježnu ruku. Iako je većinu članova ove pasmine lako trenirati, ponekad, mužjaci mogu biti tvrdoglavi i/ili dominantni, pogotovo kada se radi o pubertetu. Tijekom te dobi, neki će mužjaci biti agresivni prema drugim mužjacima.
Ova pasmina, kao i većina ostalih, ne reagira dobro na grubo ponašanje vlasnika pri dresuri. Pokoriti će se, ali takvom dresurom nećete postići ono najbolje od njega. Uvijek imaju volju da ugode svim vašim željama, posebice za nagradu i to će izvoditi s ljubavlju. Stabilnog su temperamenta, jako strpljivi i puni ljubavi.
Bernski planinski pas zahtijeva puno pažnje u smislu ljubavi, maženja i barem dodira s ljudima. Često ćete ih vidjeti kako se naslanjaju na vaše noge i sjedaju na stopala. Traže stalnu ljudsku pažnju i ljubav.
Ovi psi mogu živjeti u stanu i kući, makar bi vam to mogla biti komplikacija radi veličine pasa. Iako se dobro ponašaju u kući, oni su psi koji vole trčati i potrebna im je aktivnost i vježba. Nisu jako izdržljivi, ali se mogu kretati nevjerojatnom brzinom s obzirom na svoju veličinu. Uživaju u šetnjama kada se najčešće dobro drže blizine svojih vlasnika.
Bernski planinski psi su klasičan primjer onoga što se naziva "blagim divovima". Odlično se slažu s drugim životinjama i cijelom svojom obitelji, osobito s djecom s kojom su ovi psi izuzetno strpljivi, pa je ova pasmina široko popularna među obiteljima s djecom.
Bernski planinski pas vrlo je stara pasmina, prije svega namjenjena za pomoć farmerima, ali se kroz povijest spominje da je bio korišten i kao borbeni pas koji je unosio nemir među vojnicima. Uzgajao se u području Berna u podnožju švicarskih Alpa i koristio se kao pas čuvar, gonič stoke i pas za vuču.
Prvotno ime ovog psa bilo je Durrbachler jer je obitavao u predjelu tog sela. Kontrolirani uzgoj ove pasmine počeo je nakon prvih pojavljivanja na izložbama ranih 1900-ih godina. Točnije, 1907. godine nekoliko uzgajivača bernskog planinskog psa iz Burgdorfa skupilo je svoje pse i uz profesora Alberta Heima počela s uzgojem. Tada je bila održana i izložba, točnije smotra pasa. Nakon toga se 1910. godine osnovao Durrbachklub kada je održana i izložba sa 107 pasa. U tim godinama je ova pasmina standardizirana po boji i karakteru. Iz uzgoja su od početaka izbacivani agresivni psi, pa se tako dobio pas stabilnog karaktera.
Bernski planinski psi imaju kratak životni vijek. Prosječan životni vijek ove pasmine je 7-9 godina. Za razliku od sličnih pasmina slične veličine, žive 3-4 godine kraće. Dakako, moguće su i iznimke, pa je tako u istraživanju preminulih bernskih planinskih pasa iz 2004. godine, u koje je bilo uključeno 394 bernska planinska psa, najduži vijek bio 15,5 godina.
Radi pojačane tjelesne aktivnosti u kombinaciji s velikom tjelesnom masom, zglobovi ovih pasa izloženi su velikim naporima. Inače vrlo rano u životu trpe oštećenja zglobova. Kako bi to prevenirani, nužna je odgovarajuća hrana koja će osiguravati izgradnju snažnih zglobova i njihovu zaštitu dalje u životu.
Uzroci osjetljivosti zglobova su genetika, morfologija, prerano naporno vježbanje te prehrana koja nije uravnotežena. Kod štenaca je potrebno do 24 mjeseca kako bi se potpuno razvilo. Za svo to vrijeme potrebna je stalna njega i briga.
Lako se debljaju što može ostaviti dosta neželjenih posljedica na njihovo zdravlje, npr. posebno im pate kosti i zglobovi (uostalom, baš kao i ljudima).
Rak je vodeći uzrok rane smrti ovih pasa. Simptomi raka uključuju abnormalno oticanje, upale ili kvrge, poteškoće s disanjem, ranice koje ne zacjeljuju itd. Također su skloni artritisu, displaziji kukova, displaziji laktova, Von Willebrandovoj bolesti (poremećaj koji utječe na proces zgrušavanja krvi), ruptura ligamenata itd. Zbog predispozicija za ove bolesti, veterinarska skrb može biti skupa.
