Bigl pasmina karakteristična je po nešto sitnijoj, ali snažnoj građi i kratkoj oštroj dlaci. Mogu biti dvobojni, pa čak i trobojni, a najčešće dolaze u kombinacijama smeđe, bijele i narančaste. Biglovi u prosjeku žive između 12 i 15 godina. Kod rođenja im je njuška ružičasta ali sa starenjem tamni. Gornja čeljust bigla je izražajna. Uši su nisko položene i nasađene, dugačke preklopljene unaprijed i prednjim krajem su prislonjene tik uz lice. Tijelo je obraslo kratkom grubom dlakom. Zadnje noge su snažne i dobro su prilagođene skoku, a šape imaju otporne jastučiće i donekle su strme ali kompaktne.
Što se tiče njihove naravi, ovi psi vole društvo i zato su savršeni kao kućni ljubimci. Privrženi su svojim vlasnicima, inteligentni su, vole pažnju i ljubazni su prema maloj djeci. Ono po čemu je ova pasmina možda i najpoznatija jest njihovo glasno lajanje. Njihovo se lajanje ipak može kontrolirati pravovremenom dresurom, ali za to je potrebno mnogo vježbe i truda. Upravo je njihova glasnoća glavni razlog zbog kojeg većina ljudi odustane od nabavljanja bigla. Bez obzira na to što su idealni za držanje u stanu, biglovima je potrebno mnogo kretanja i boravka na otvorenom. Redovite šetnje nešto su bez čega ova pasmina jednostavno ne može. Osim toga, biglovi ne vole predugo boraviti sami u stanu jer im zbog izrazito razigrane naravi brzo postane dosadno. Moglo bi se reći da je bigl uvijek spreman za neke nepodopštine, ali uz pravilnu dresuru to se može izbjeći. Po tom pitanju, biglovi imaju ponešto mačji karakter – rade što žele, kad to žele.
Inteligentnim psima kao što je bigl potrebna je razonoda. Biglovi vole umne igre, ali i agility i duge šetnje sa svojim čovjekom. Bitno je da se nešto radi! Bigl je uvijek za akciju i zato je savršen za aktivne ljude. On se najbolje osjeća u živahnim obiteljima, po mogućnosti s djecom!
Bigl je pasmina pasa podrijetlom iz Engleske. Nekada se zbog svog dobro razvijenog njuha i sluha koristio kao lovački pas. Engleski lovci su ga uglavnom koristili za pomoć ulovu na kuniće, zečeve, fazane, prepelice i ostale manje životinje. Njegovo podrijetlo seže u doba stare Grčke (430. god. p. n. e.). Donesen je u Englesku Normanima iz Skandinavije. Njegov uzgoj potječe od tzv. Hubertovog psa ili sjevernog lovačkog psa, koji je 1066. Normanima pomagao u osvajanju Britanije. Oko 1400. je sparen s južnim lovačkim psom iz južne Francuske. Prvobitnim uzgajivačima je bilo bitno ujediniti ove životinje kao lovačke pse i mogućnost njihova korištenja u čoporu. Ime „beagle“ se prvi put spominje 1515. u knjigama kralja Heinrich VIII. 1615 se prvi put spominje mala pasmina imena „mali bigl“, koji zbog svoje kompaktne veličine stane u torbu na sedlu lovaca. Ovi izvrsni lovački psi imaju odličan instinkt, pojam„Beagling“ je u to vrijeme označavao lov pomoću čopora pasa. Britanski kinološki savez je priznao bigla 1890. Svom pretku bigl ne može zahvaliti samo svoj izgled, nego i njego prijateljski karakter. Biglovi su inteligentne,ambiciozne i vrlo druželjubljive životinje.
Bigl je lovački pas – i to se izražava i u njegovom nezasitnom apetitu. To dovodi kod obiteljskih pasa, koji imaju samo ograničeno kretanje, do pretilosti. Najbolji lijek: puno kretanja. Držite svog bigla aktivnim i izložite ga i tjelesnim i umnim izazovima! Zdrava prehrana je pritom također vrlo važna. Nemojte popustiti svakom umiljatom pogledu – pogotovo kada se radi o ostatcima obiteljskog obroka ili slatkišima! Bigl nažalost ne zna uvijek što je dobro za njega. Pretilost opterećuje kralježnicu i zglobove.
Kao i mnoge druge pasmina bigl ima predispoziciju za određene bolesti. Zbog svoje stisnute građe posebno je podložan herniji diska. Također se često dijagnosticira i meningitis-arteritis, čestonazvan i „beagle pain syndrome“. Ova relativno česta, upalna bolest leđne moždine, čiji uzrok je nepoznat, aktivira gnojnu upalu leđne moždine i krvnih žila. Terapija traje više mjeseci, prije svega dugoročnim davanjem antibiotika.
Degenerativna mijelopatija je također česta neurološka bolest kod biglova. Degenerativna upala leđne moždine i sive tvari u moždanom deblu se očituje u smetnjama kretanja i spatičnosti,ali nije dokazano bolna za psa. Najvjerojatniji uzrok je prekomjerno hranjenje buragom. Biglove klempave uši su podobne čestim upalama uha. Nažalost ni oči nisu pošteđene bolesti. Kod biglova su glaukom, distrofija rožnice ili atrofija mrežnice česta pojava.
