Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) vrlo je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim točkama. Takav je uzorak jedinstven samo za dalmatinere. Kako sam naziv govori, pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto podrijetla dalmatinskog psa.
Dalmatineri su pametni, dostojanstveni i aktivni psi te vjerojatno jedna od najpoznatijih pasmina na svijetu upravo zbog svog izgleda.
Srednje je veličine i vrlo je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno.
Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja. Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 . Dalmatinski psi mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti vrlo plodne i prosječno okote 8 mladunaca.
Vrlo su živahni, aktivni i neovisni psi koji će uz pravi trening i socijalizaciju biti odlični kućni ljubimci. Oni će se družiti s djecom i uvijek će biti spremni igrati se s njima. Budući da je ovo aktivan pas morat ćete im pružiti puno dnevnih aktivnosti kako bi bili sretni. Uvijek je dobra ideja voditi psa na plivanje jer oni obožavaju vodu.
Dalmatineri zahtijevaju puno aktivnosti i ne vole samoću. Ako ne dobivaju dovoljno mentalne i fizičke aktivnosti, dalmatineri će ubrzo postati nemirni i početi pokazivati nepoželjno ponašanje. Često znaju biti vrlo tvrdoglavi.
Dalmatiner je drevna rasa, koja datira još od 2000. godine pr.Kr. Ovi se pjegavi psi pojavljuju na grčkim freskama i pločicama, prikazani kako rade s kočijama drevne Grčke, Rima i Egipta. Neki vrlo rani zapisi o pasmini nalaze se u Dalmaciji, odakle je i došlo ime. Dalmatineri su korišteni kao ratni psi, psi za pogranične patrole, vuče zaprega, za stoku, ovce, lov, kao cirkusanti i, naravno, za treniranje pasa. Znamo i da su radili s konjima barem od srednjeg vjeka.
Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.
Dalmatineri se kroz cijelu godinu jako linjaju te ih je potrebno često četkati. Njihova dlaka je kruta i kada dođe na namještaj ili odjeću teško se uklanja. Ako redovito četkate psa, često kupanje nije potrebno, već samo tri do četiri puta godišnje. Ako psa kupate prečesto, uklonit ćete esencijalna ulja s njihove dlake i kože što će ih učiniti suhima. Trebali biste im četkati zube tjedno kako biste uklonili nakupljanje kamenaca i spriječili bolesti desni. Redovitim četkanjem, zubi vašeg psa će biti zdravi sa svježim zadahom. Nokte im trebate kratiti ako ih sami ne potroše.
Tijekom svakog četkanja provjerite im uši kako ne bi bilo crvenila, nakupljenog voska ili lošeg mirisa. Te stvari mogu ukazivati na infekciju. Obrišite im uši pamučnom kuglicom umočenom u sredstvo za čišćenje uha i samo očistite vanjsko uho (nikad nemojte ništa umetati u ušni kanal).
Većina čistokrvnih pasa ima neke genetske slabosti. Kod dalmatinskog psa su te slabosti gluhoća (otprilike 30 posto svih dalmatinskih štenaca pati od gubitka sluha i oko 8 do 12 posto njih je rođeno gluhih) i jedinstveni kemijski sastav mokraćne kiseline koji ih predisponira za razvoj kamenca bilo gdje u mokraćnom sustavu.
