Mnogo je razloga zašto su njemački ovčari u prvom redu psećeg kraljevstva, stručnjaci kažu da je njihov najveći atribut karakter: odanost, hrabrost, samopouzdanje, sposobnost učenja naredbi za mnoge zadatke i spremnost da svoj život stave na kocku u obranu voljenih.
Njemački je ovčar srednje velik, blago izdužen, snažan i dobro mišićav, kosti su suhe, a cjelokupna građa je čvrsta. Visina grebena kod mužjaka iznosi 60-65 cm, a kod ženki 55-60 cm. Dužina trupa prelazi visinu grebena za oko 10-15% Njemački ovčar po karakteru je smiren, siguran u sebe, miran, oprezan i vodljiv. Mora po standardu imati osobine hrabrosti, borbenosti i oštrine kako bi bio pogodan za raznovrsnu upotrebu posebno kao pratilac, stražar i zaštitnik.
Njegovo dobro proporcionalno tijelo odražava njegov život radnog psa. On je jak i mišićav, te uvijek djeluje atletski i okretno. Svaka sklonost nespretnosti je isključena. Ima širok i snažan hod, koji pokazuje golemu izdržljivost.
Glava je klinastog oblika, u skladu s veličinom tijela (duga oko 40% visine grebena). Čelo je, gledano s prednje strane i sa strane malo zaobljeno bez ili sa slabo izraženom čeonom brazdom. Gornji dio glave čini 50% dužine glave. Gornja i donja vilica snažno su razvijene. Nos je ravan, udubljenja ili ispučenja nisu poželjna. Usne su zategnute, dobro priljubljene i tamne boje. Zubalo, ima 42 zuba po zubnoj formuli. Teške mane su predgriz, podgriz, klještasto zubalo, kao i palisadno zubalo (veći razmak među zubima). Vilice moraju biti snažno razvijene da bi zubi bili duboko usađeni.
Oči su srednje veličine, bademastog oblika, malo koso postavljene i nisu buljave. Boja očiju treba biti što tamnija, a svijetle, blještave oči nisu poželjne pošto kvare dojam o psu. Ima uši uspravno nošene, srednje veličine, paralelne, nisu uvrnute prema unutra, vrhovi su špicasti, a školjke naprijed okrenute. Klempave i oborene uši nisu dozvoljene. U pokretu ili pri mirovanju unazad nošene uši nisu greška. Vrat je jak s dobro razvijenim mišićima, kut prema horizontali iznosi 45 stupnjeva.
Gornja linija trupa proteže se od početka vrata, preko dobro razvijenog grebena, zatim preko horizontalnih blago padajućih leđa do blago stražnjeg dijela tijela bez vidljivog prekida. Leđa su čvrsta, snažna i mišićava. Slabinski dio širok je, jak i mišićav. Rep doseže najmanje do skočnog zgloba i prelazi sredinu zadnjeg došaplja. Operativne korekcije repa nisu dozvoljene.
Koža slobodno naliježe, ali pri tom ne stvara nabore. Korektna dlaka je oštra s razvijenom poddlakom. Pokrovna dlaka treba biti što gušća, ravna i dobro polegla uz tijelo. Na glavi uključujući i unutršnjost ušiju, prednjoj strani nogu šapama, kao i prsima dlaka je kratka. Na vratu je nešto duža i gušća.
Boja je crna s kestenjastim, smeđim, žutim do svijetlosivim oznakama, crno siva, siva s tamnijim oznakama, sedlom i maskom. Neprimjetne male bijele oznake na prsima kao i sa svijetle unutarnje strane nogu, dopuštene su, ali nisu poželjne. Poddlaka posjeduje slabo sivi ton. Bijela boja nije dozvoljena. Svako odstupanje od navedenih točaka u standardu, smatra se greškom, čija ocjena mora biti u pravilnom odnosu sa stupnjem odstupanja.
Preci njemačkog ovčara vjerojatno su već živjeli u Njemačkoj u 7. stoljeću. Imali su prilično širok raspon zadataka. Premda je njihov glavni zadatak bilo nadziranje stada ovaca, istodobno su trebali čuvati i štititi imovinu pastira.
Međutim, povijest njemačkog ovčara, kakvu danas poznajemo, službeno započinje tek krajem 19. stoljeća. Godine 1871. pruski sudski vozač Max von Stephanitz, koji se danas smatra utemeljiteljem ove pasmine, započeo je ciljani uzgoj ovih svestranih pasa.
Njemački ovčar prihvaćen je kao pasmina 1919., kada ih je bilo 505 primjeraka, a do 1926., već ih je bilo oko 8000. Popularnost mu je porasla nakon što se pokazao kao koristan pas u ratu i kada su se pojavili njemački ovčari "Rin Tin Tin" i "Strongheart" u filmskim ulogama. Nakon Drugog svjetskog rata, imao je negativni odjek u javnosti, zbog njemačkog imena. U Engleskoj su stoga pasminu prozvali "alzaški ovčar" te su to ime koristili do 1977., kada su odlučili ponovno koristiti staro ime. U SAD-u je 2009. godine je bio drugi na popisu najbrojnih pasmina.
Većina njemačkih ovčara su zdravi psi. Odgovorni uzgajivač provjerit će uzgajališta na zdravstvena stanja poput degenerativne mijelopatije i displazije lakta i kuka. Njemački ovčarski psi mogu osjetiti nadutost, iznenadno i po život opasno oticanje trbuha, a vlasnici bi se trebali educirati o njegovim simptomima i o tome što učiniti u slučaju napuhavanja.
Nažalost, kako se uzgoj njemačkog ovčara proširio, tako je i rastao broj tipičnih bolesti. Na primjer, "displazija kuka" pronađena danas kod mnogih pasa je prvi put otkrivena kod njemačkog ovčara. Druga vrsta bolesti zglobova s kojom se pasmina mora boriti je "displazija lakta" i degenerativna "lumbalna spinalna stenoza" ili sindrom "cauda equina", koji vodi do paralize. Osim toga, kod njemačkih ovčara se pojavljuje više bolesti očiju i alergije.
