Pas sv. Huberta, poznat je i kao Bloodhound ili Chien de Saint-Hubert. Ovaj veličanstveni dlakavac ima visoko razvijen njuh, zbog čega često koristi lovcima da pronađu svoj plijen ili lociraju ljude koje spasilački agenti ne mogu pronaći. Osim toga, idealan je suputnik za sve tipove obitelji bez obzira imaju li malu djecu. Miran je i voli se igrati.
Lako prepoznatljivi zbog svojih plemenitih, naboranih glava, spuštenih donjih kapaka i dugih, visećih ušiju, blodhundi imaju moćna tijela i udove i zaista su veliki psi! Imaju kratku, glatku dlaku koja je crno crvenkasta, crvenkasto smeđa i crvena. Odrasle ženke dosežu visinu 58-63 cm, a odrasli mužjaci 63-69 cm. Teški su 41-50kg.
Prema legendi, prve krvosljednike uzgojili su belgijski redovnici iz samostana Sv. Huberta još 1000 godina prije Krista. No, povijesna činjenica je da su od oko 1200 godine redovnici iz opatije sv Huberta svake godine slali francuskome kralju na dar po nekoliko parova crnih krvosljednika. Nisu uvijek dočekivani s entuzijazmom, npr Charles IX se žalio kako su ti psi dobri za praćenje divljači, ali ne i ako se želi progonjenoj životinji skratiti muke. Čini se da je tradicija darivanja krvosljednika zamrla uoči Francuske Revolucije, a s Napoleonovim ratovima slična je sudbina zatekla lovstvo u Francuskoj općenito.
U 16. stoljeću pas Sv. Huberta dolazi s normanskim osvajačima u Englesku gdje su se psi udomaćili i počinju se javljati u dva tipa. Trobojni i bijeli psi dobivaju ime talbots, a crni i crni s paležom nazivaju se bloodhound, što je engleski naziv za psa Sv. Huberta. Iz Engleske se pas Sv. Huberta proširio po cijelom svijetu, a osobito u SAD-u. Najprije je korišten isključivo za lov na krupnu divljač. Zbog upravo nevjerojatno razvijena osjetila mirisa, poslije se njime sve više koristilo za praćenje ljudskog traga. U Americi je tako korišten za pronalaženje odbjeglih crnih robova ili robijaša. U policijskoj službi najrazvijenijih zemalja pas Sv. Huberta i danas je nezamjenjiv za praćenje traga kradljivaca, pronalaženje izgubljenih osoba, a najčešće zalutale djece.
Veliki i krupan lovački pas, najsnažniji od svih pasa tragača. Njegove konture su skladne, ima jake kosti, dobre mišiće i krupan je, ali nikada ne djeluje nezgrapno. Dug je i tijelo mu je pravokutnog oblika. Cjelokupan izgled ostavlja impozantan utisak i pas je dostojan divljenja. Ovo je miran pas.Glava i vrat privlače pažnju zbog elastične i tanke opuštene kože koja visi u velikim naborima. Njegovo kretanje je upečatljivo, sporo i uz određeno njihanje ali i gipko; pas se lako savija i slobodno kreće.
Krvosljednici su skloniji bolestima nego druge pasmine. Imaju veliku učestalost gastrointestinalnih bolesti, a najčešća je nadutost. Česte su također i bolesti očiju, kože i ušiju i ta područja je nužno redovno kontrolirati kako bi se spriječile veće komplikacije. Zbog nadutosti može doći čak i do smrti, što i je najčešća bolest koja uzrokuje smrt kod ove pasmine, stoga nju bi vlasnici uz pomoć veterinara trebali naučiti dobro primjećivati. Najčešći pokazatelji nadutosti su raširen trbuh, pretjerano slinjenje, nemir, letargija, očigledna slabost i ubrzan puls. Predispozicije za ovaj problem su povišene ako pas ima jedan obrok dnevno, brzo jede, pije velike količine vode i ima napornu fizičku aktivnost nakon jela. Srednja životna dob prema nekim istraživanjima im je 6,75 godina što je među najkraćim životnim vjekovima pasmina.
