Labrador retriver sav je građom prilagođen svome izvornom zadatku, a to je plivanje. Labrador retriveri su snažni psi atletske građe, posebno jakog repa. Ženke teže oko 25 - 32 kg, a mužjaci oko 35 - 38 kg. Dlaka im je kratka i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i najčešće su tamnije boje od same dlake (posebno kod ženki).
Postoje dvije vrste labradora, engleski i američki, no male su razlike. Engleski su manji, kraći psi, s većim glavama, dok su američki veći. Postoji još i australska podvrsta, koja je manje poznata.
Labradori su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti obitelji. Prijateljske su prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili jasne plašljivosti.
Obožavaju se igrati i brzo uče, što im je u odabiru "zanimanja" veliki plus.
Osnovni razlog labradora kao kućnog ljubimca leži u njegovom karakteru: dobroćudan,prijateljski raspoložen, odan i potpuno pouzdan sa djecom, ali ne i toliko miran da se ne bi branio onda kada je na to primoran.
Radi svoje inteligencije i brzog učenja, ovi se psi najčešće koriste za pomoć ljudima u slučaju bolesti, spašavanja u vodi, traženja nestalih osoba i slično. Labradori se dobro slažu s drugim ljubimcima,ali i drugim psima koji su im nepoznati. Prilagodljivi su na svaku vrstu situacije i uvijek će biti spremni udovoljiti svakom vašem zahtjevu. Živahni su, vole igru, posebice umiljavati se maloj djeci. Kod ovog psa se ne morate bojati agresivnosti, ali pripazite da u svojoj zaigranosti ne ozlijede dijete svojom veličinom i snagom koje nisu svjesni.
Prema povijesnim saznanjima labrador pasmina potječe iz Newfoundlanda gdje su lokalni ribari uzgojili poseban soj pasa za pomoć u ribolovu i plovidbi nazvan pas Svetog Ivana (Saint John' s dog) i ti su psi, isprva posve crni, zapravo uvelike nalikovali suvremenim labradorima, a zvali su ih još i mali newfoundlander. Smatra se kako su labradori kroz godine nazivani različitim imenima. Neka od njih su: pas svetog Johna, niži pas svetog Johna, pas s Newfoundlanda, mali newfounler, vodeni pas, labradorski pas, engleski retriver i engleski labrador.
Naziv labrador dolazi od portugalskog i španjolskog naziva za radnika. U području Španjolske nalaze se sliči psi koji služe za čuvanje stoke.
Ne postoje pisani dokazi o tome koje su pasmine križane da bi se dobio odan, miroljubiv i radnički pas. Vjeruje se da se radi o mješavini raznih pasmina iz cijeloga svijeta s obzirom na to da je Newfoundland bio zemlja koju su posjećivali trgovci iz cijelog svijeta.
Povijest nastanka ove pasmine vrlo je dugačka i bogata, a završava dolaskom labradora na gotovo svaki kontinent. Početkom 20-og stoljeća došlo je do izvoza labradora u Ameriku. Prve registrirane pasmine bile su 1917. godine, a već 1930. proširila su se natjecanja diljem Amerike. Rast popularnosti stekli su 40-ih i 50-ih godina, a 1991. godine su na prvom mjestu po broju registriranih u američkom kinološkom savezu, a tamo se nalaze i danas.
Jedna od glavnih karakteristika ovih pasa je proždrljivost. Koliko god hrane da mu date, uvijek će tražiti još, posebice dok se radi o vašoj hrani. Za ove pse nije nužna posebna prehrana, no naravno da trebate paziti kada hranite psa da mu dajete dovoljno hrane, dovoljno vode, ali i da osigurate dovoljan unos proteina i vitamina kroz prehranu. Također, izbjegavajte da ga cijelo vrijeme hranite samo suhom hranom, kao što mu i ne bi smjeli davati previše slanu, slatku ili začinjenu hranu.
Jedan od najčešćih zdravstvenih problema ove pasmine je displazija kukova. Ovaj neugodni poremećaj može se izbjeći ako štene dolazi iz obitelji u kojoj ona nije bila prisutna. Osim toga, zdravstveno stanje im je uglavnom dobro i ne postoje učestale bolesti kod ove pasmine.
