Kasno ljeto je vrijeme kada treba biti na oprezu zbog raznih “osvajača” iz biljnog svijeta. U suhim uvjetima divlji ječam može se vidjeti i početkom proljeća, a ova biljka posebno je opasna za kućne ljubimce. Lako se hvata na šape, dlaku, oči, uši ili njušku. Svakodnevni pregledi poslije šetnje i brzo uklanjanje su ključ za sprječavanje ozbiljnih problema u budućnosti koji u ekstremnim slučajevima mogu biti fatalni po ljubimca.
Što je divlji ječam?
Divlji ječam je vrsta trave iz roda ječma. Rasprostranjena je svuda, kako na ruralnim područjima tako i u urbanim sredinama, pa se nerijetko naziva korov. U prosjeku doseže visinu između 20-30 cm iako može biti i viša. Ova naizgled bezazlena trava vrlo je opasna jer ima oštre krajeve koji se lako zabadaju u kožu ljubimca. Njen vrh izgleda kao lisičji rep, ili razbarušeno pero sa kukicama na krajevima koje se ponašaju kao udice. Kada se jednom zalijepe, teško se skidaju, a ako uspiju prodrijeti do kože zabadaju se sve dublje i dublje.
Zašto je divlji ječam opasan i kako se simptomi manifestiraju?
Vlasnici znaju koliko njihovi psi vole trčati po prirodi, zavlače se u žbunje i valjaju po travi, a tada je i najveća mogućnost da će se psu zakačiti veliki broj divljeg ječma. Problem nastaje onog trenutka kada se ječam zabode u kožu ili upadne u oko, uho ili njušku psa. Ako se ne detektira na vrijeme divlji ječam može skroz otići pod kožu i izazvati ozbiljnu infekciju praćenu jakim bolom. Najčešće se događa da se zabode u šapice, točnije kožu između jastučića. Ukoliko primjetite da pas liže šapu, izbjegava oslonac na tu nogu ili cvili na dodir šape odmah posjetite veterinara. Simptomi koji se vrlo brzo manifestiraju su crvenilo i suzenje oka, kihanje ako je riječ o njušci ili vrtenje glavom i češanje uha ukoliko je to regija gdje se zakačila ova opasna biljka. Točnije, ne postoji dio kože psa koji je sasvim zaštićen.
Posebno su ovim problemima skloni psi sa dužom dlakom: samojed, pekinezeri… Pas će pokušati lizati mjesto uboda, češkati i gristi, a nerijetko se javlja otok i crvenilo. Izuzetno je važno da čim primjetite prve simptome odmah psa odvedete veterinaru zbog sigurne dijagnostike i načina liječenja. Ne pokušavajte sami izvaditi divlji ječam koji se već zabio u kožu jer ćete napraviti samo još veću štetu. Kod ozbiljnijih slučajeva divlji ječam se vadi operacijom pod općom anestezijom.
Prevencija!
1. Ne puštajte psa u visoku travu
Povedite računa gdje puštate psa da se igra. Neka to bude park ili livada gdje je trava pokošena. Također, vodite računa o travnjaku u vašem dvorištu, ukoliko pas tu najčešće boravi.
2. Pregledajte psa poslije svake šetnje
Kada se vratite iz šetnje posvetite psu svega pet minuta da ga pregledate i detaljno iščetkate. Tih par minuta dodatne njege, mogu spriječiti mnogo veći problem. Ne dozvolite da se zbog vaše nebrige divlji ječam zabode pod kožu i psu nanese ozbiljnu bol i infekciju.
3. Pripremite psu šapice
Kad krene proljeće skratite psu dlaku između jastučića. Poslije svake šetnje obavezno psu pregledajte šape i uklonite sve nečistoće. Pincetom ćete lako ukloniti i najmanje dijelove ove biljke koja psu može napraviti velike probleme.
4. Skratite dlaku ljubimcu
Dobra prevencija je i skraćivanje dlake. Kao što je već napomenuto veći rizik prijeti psima sa dugom dlakom, pa njihovu frizuru prilagodite proljetnim i ljetnim uvjetima. Sa kratke i svilenkaste dlake puno je lakše primjetiti pa i skinuti divlji ječam, nego sa guste i zapuštene dlake.
