Bijeli ovčar je inteligentan, radoznao, razigran i vjeran ljubimac. Stabilan temperament i dobre nasljedne karakteristike radnih pasa čine ga savršenim psom za službu, a na izložbama je uvijek zapažen. Riječ je o rasi koja osvaja na svim poljima.
PODRIJETLO
Švicarski ovčar je još poznat po nazivima: Njemački bijeli ovčar, Američki bijeli očar, Kanadski bijeli ovčar, Berger Blanc Suisse ili samo bijeli ovčar. Ne može se sa sigurnošću znati kako je i gdje točno rasa nastala, ali neki od teoretičara rase tvrde da je švicarski ovčar ustvari njemački ovčar sa genom za bijelu boju dlake. Bijeli njemački ovčar prvi put je prikazan na Izložbi u Hanoveru 1882.godine. Kada je 1890. godine usvojen standard za njemačke ovčare, bijela boja nije bila mana, kao što je to danas slučaj. Na žalost, nema puno pisanih tragova, ali smatra se da je planirani uzgoj rase počeo 1917. godine u Americi. Prvi podatci o bijelim ovčarima pojavljuju se 1930. godine, dolaskom Hitlera na vlast. Tada je zabranjen njihov uzgoj i držanje, pod objašnjenjem da uništavaju tradicionalnog njemačkog ovčara, a da je bijela boja mana. Ova drastična mjera dovela je do potpunog istrebljenja rase u Europi. Zahvaljujući nekolicini zaljubljenika u Americi rasa je sačuvana sve do danas. Krajem 70-ih godina, 20. stoljeća psi se vraćaju u Europu i to preko Švicarske. Rasa je priznata 1991. godine u FCI-u, a danas je vrlo popularna.
TJELESNE KARAKTERISTIKE
Bijeli ovčar i njemački ovčar dijele zajedničke korijene pa su i po izgledu slični. Međutim, bijeli ovčar je evoluirao zahvaljujući kontinuiranom odabiru radnih pasa i selekcijom ekskluzivne bijele boje. Tako su dobijeni lijepi i eleganti psi, visoke inteligencije i odličnih radnih sposobnosti. Tijelo im je mišićavo, izbalansirano i nešto duže u odnosu na visinu. Uši stoje uspravno, a rep je nisko, blago savijen, poput sablje. Njuška je duguljasta i ide u blagi špic. Boja dlake je bijela do kremaste nijanse. Dužina dlake je od kratke do srednje duge. Baš duga valovita i kruta dlaka nije dozvoljena po standardu. Krzno je dvoslojno i gušće je u predijelu vrata i sa zadnje strane nogu. Oči su tamnosmeđe ili crne boje, bademastog oblika, a rubovi očiju moraju biti crni.
Spadaju u pse srednje veličine, a nalaze se u prvoj FCI grupi, ovčarski psi sa radnim ispitom. Mužjaci su krupniji, visine u grebenu između 61-66 cm i težine od 35-40 kg. Ženke su nešto sitnije visine 56-61 cm i težine između 30-35 kg.
TEMPERAMENT
Bijeli ovčar je stabilnog karaktera i vrlo je samouvjeren pas. Vezuje se za obitelj s kojom živi i prema njima je otvoren i prijateljski nastrojen. Vrlo je oprezan i pronicljiv sa strancima i teško se vezuje za nove osobe. Nije potkupljiv i laje na svaku nepoznatu osobu braneći domaćinstvo, pa je odličan pas čuvar. Po prirodi nije plašljiv ili agresivan i dosta je tolerantan. Radoznao i razigran uvijek želi sudjelovati u svemu. Voli pažnju i nježnost. Visoko je inteligentani uz pravilnu dresuru i trening vrlo lako usvaja sve zapovijedi. Jako se veže uz vlasnika i pati kada je sam, pa nije za one koji im ne mogu posvetiti dovoljno vremena za igru i šetnje. Obožava djecu i tolerira njihovu grublju igru. Često se koristi za pomoć slijepim i slabovidim osobama, u vojsci,spašavanje ljudi iz ruševina ili lavina, dobri su tragači pa ih policija koristi za traganje eksploziva ili droge. Jednostavno uživaju kada su korisni i zato je najveća nepravda zapostaviti ih.
NJEGA I ZDRAVLJE
Riječ je o vrlo energičnim radnim psima koji zahtijevaju visoku razinu fizičke aktivnosti. Dobro podnose život u stanu, ali duge šetnje i istrčavanje mora biti svakodnevno. Uživaju u jurcanju za lopticom ili granom i sve će učiniti da zadovolje vlasnika. Dlaka se lako održava redovnim četkanjem, iako se dosta sezonski linjaju, naročito u proljeće.
Bijeli ovčar je generalno zdrava rasa bez genetskih oboljenja. Može doći do displazije kuka, pa se preventivno preporučuje snimanje kukova već sa osam mjeseci starosti. Prosječni životni vijek je između 12 i 14 godina.
