Od lovca na lisice do filmske zvijezde

Od lovca na lisice do filmske zvijezde

Brzi, energični, skakutavi, okretni… Ovako se najjednostavnije opisuje Jack Russell terijer. Nekada su korišteni u lovu na lisice, a danas su zvijezde poznatih filmova. Ova pasmina prema FCI klasifikaciji pripada III grupi terijera, a posljednjih godina se sve češće viđa na našim ulicama.

Podrijetlo

Jack Russell terijer nastao je u Engleskoj početkom 19. stoljeća. Vjeruje se da je velečasni John Russell, po kome je kasnije pasmina dobila ime, na ulici kupio od mljekara malog bijelog psa uspravnog repa tamnih mrlja preko očiju. Svećenik je psa nazvao Trump, a on se danas smatra “osnivačem” rase. Svećenik je tako razvio vrstu foksterijera koja bi trčao za lisicama i prikradao se kako bi isterao plijen iz jazbina.

Tjelesne karakteristike

Visina pasa iznosi između 25 i 30 centimetara, težine oko šest kilograma. Dužina Jack Russella je veća od same visine psa. Prema standardima, dubina tijela od grebena do grudi treba biti jednaka dužini noge od laktova do zemlje. U kretanju rep drže uspravno.

Lubanja je ravna sa širokom njuškom i crnom nosnom gljivom. Jack Russell ima škarasti ugriz, crno pigmentirane usne i bademaste tamne oči. Uči su presavijene ili spuštene, ali vrlo pokretljive.

Dlaka može biti glatka, oštra ili gruba, kratka ili duža i prelomljena. Međutim, bijela boja mora pokrivati najveći dio tijela, točnije više od 51 %. Šare mogu biti crne, najsvjetlije smeđe do kestenasto smeđe.

SliČNI Članci
Karakter

Jack Russell terijer je vrlo živahan pas, žustrih pokreta, koji zahtijeva puno aktivnosti. Zbog svoje energičnosti ovi psi su vrlo pogodni za agiliti natjecanja i druge “pseće sportove” kao što su hvatanje loptice. Dresura je vrlo važna i obavezno se preporučuje novim vlasnicima, jer ova pasmina može biti tvrdoglava, ali i agresivna prema životinjama druge vrste. Iako spada u male pse, ne preporučuje se da se čuva u stanu gde je teško zadovoljiti njihove potrebe.

Zdravlje

Jack Russell terijer se smatra vrlo zdravom pasminom dugog životnog vijeka. Naime, uz pravilnu njegu ovi psi žive između 13 i 16 godina.

Ipak, kod nekih loza su primjećeni određeni zdravstveni problemi. Naime, u te rijetke nasljedne karakteristike spadaju: katarakta, urođena gluhoća, ataksija, myasthenia gravis, Fon Vilebrandov sindrom i Legg-oteliti-Perthesova bolest.

Njega

Preporučuje se da pasmina ima uvijek dostupan pristup dvorištu. Tijekom šetnje treba paziti da pas ne napadne manje životinje, provocira veće pse ili juri za automobilima (svakako takva ponašanja socijalizacijom treba izmjeniti). Također, svakodnevno je ovim psima potrebno dosta dobrog istrčavanja i igranja.

Važno je postaviti im pravila i od malih nogu ih socijalzirati sa drugim psima i životinjama, kako bi se izbjegla agresivnost.

JOŠ SliČNIH Članaka