Irski seter je odličan lovac, graciozan izložbeni pas i strpljiv, nježan ljubimac koji djecu naprosto obožava. Godinama se nalazio visoko na listi omiljenih pasa u Americi, iako mu je sada popularnost u stagnaciji.
PODRIJETLO
Kao i za većinu pasmina, ne može se sa sigurnošću utvrditi točno podrijetlo Irskog setera. Znanstvenici vjeruju da je ova rasa nastala križanjem Irskog „vodenog“ španijela, Irskog terijera, Seting španijela, Pointera i Gordon setera. Prvi psi ove rase bili su uglavnom bijele boje sa pokojim crvenim krugom na leđima. Potpuno crvena odnosno mahagonij boja krzna pojavila se tek u 19. stoljeću, a ovi psi su postali simboli kvalitete i superiornih sportskih mogućnosti. Irski seteri su korišteni u lovu na ptice. Zahvaljujući odličnom njuhu brzo pronalaze plijen, signaliziraju lovcu podizanjem prednje šape, a dovoljno su veliki i da izvuku plijen sa nepristupačnog terena. Zanimljivo je da ovi psi trag prate u zraku, a ne po zemlji. Krajem 19. st. ova pasmina postaje prava senzacija na izložbama pasa. Zahvaljujući vitkom, duguljastom tijelu, gracioznom koraku i prelijepoj dugoj dlaci, Irski seter lovišta i polja, zamjenjuje izložbenom pistom. Predsjednik SAD Richard Nikson imao je mužjaka Irskog setera, što je doprinjelo popularizaciji ove pasmine 70-ih godina prošlog stoljeća.
TJELESNE KARAKTERISTIKE
Irski seter spada u srednje velike pse. Tijelo dugo i vitko. Dubok grudni koš i uzak struk su karakteristični za ovu pasminu. Rasa je prepoznatljiva po dugom svilenkastom krznu, boje kestena ili mahagonij crvene, koje se na krajevima blago uvija. Poddlaka je gusta i meka u zimskom periodu, a ljeti otpada. Dlaka na grudima, ušima nogama i repu je bogata i ima izgled pera. Na izložbama je dozvoljena minimalna količnina bijele dlake na grudima, ali je poželjnija skroz crvena boja.Visina mužjaka u grebenu po standardima iznosi od 64 do 69 cm, a propisana težina je između 27-32 kg. Ženke su nešto sitnije, visine u grebenu od 55 do 62 cm, propisane težine između 24-29 kg.
TEMPERAMENT
Irski seteri su odličnitelji s djecom. Odlično se slažu sa drugim psima, a uvijek će sretno pozdraviti sve posjetitelje. Iako se dobro slažu sa drugim ljubimcima, male životinje mogu predstavljati problem jer ova pasmina netski prirodan lovac pa ih može tretirati kao plijen. Izuzetno su odani i vezani za vlasnike i generalno uživaju u društvu ljudi.
Vrlo su osjećajni i inteligentni pa dresura ili obuka mora biti pozitivna bez vikanja i kažnjavanja. Posjeduju visoku razinu energije, obožavaju biti aktivni pa im je neophodno veliko dvorište. Mogu se držati i u stanu, ali samo pod uvjetom da vlasnik ima dovoljno vremena za minimum tri duge šetnje sa psom. Prava je šteta sputavati ovu rasu u trčanju i igri jer su vrlo fizički aktivni i sretni na otvorenom prostoru. Iako su svjesni svog okruženja i često laju, nisu dobri čuvari jer po prirodi ne spadaju u agresivne rase. Zahvajući stabilnom temperamentu i mirnoj naravi često se koriste kao terapeutski psi u školama i bolnicama, a posebno su nježni i strpljivi sa manjom djecom.
NJEGA I ZDRAVLJE
Već smo napomenuli da su brzi, razigrani i stalno u pokretu pa im treba dosta prostora da bi bili sretni. Duge šetnje, istrčavanje, bacanje grane ili loptice pomoći će da psa održite u dobroj formi i kondiciji. Najgore što možete uraditi Irskom seteru je da ga držite zatvorenog u stanu. Najviše im odgovara umjerena klima i ne podnose dobro jako visoke ili jako niste temperature. Njega dlake je srednje zahtjevna. Preporučuje se redovno četkanje, bar tri puta tjedno kao i skraćivanje dlake po potrebi. Poslije svake šetnje psu treba očistiti šape, rep i predio grudi jer je tu dlaka najraskošnija. Generalno je riječ o zdravoj pasmini, iako najčešće boluju od raka, epilepsije i očnih oboljenja. Životni vijek Irskog setera je od 11 do 16 godina.
